Otočac i Gacka dolina oduvijek su plodno tlo za suživot prirode i čovjeka. Ovaj biser Like malo pomalo postaje vidljiva i prepoznatljiva destinacija za sve ljubitelje netaknute prirode koji uz outdoor aktivnosti žele zaviriti u njegovu bogatu povijest i gastronomiju.
Otočac je nekada bio grad na vodi. U davna vremena bio je pravi mali “Wasserburg” uzdignut na brežuljku oko kojega je tekla rijeka Gacka. Dakle, uistinu je bio mali otok, otočić, pa mu otuda i ime Otočac.
Na putu prema moru ili natrag, uvijek je tu. Prati nas kako jurimo autocestom pokušavajući skrenuti pozornost na sebe. No, mnogi od nas nesvjesni kakvu ljepotu čuva tek nakratko zavri u dolinu kojom dominira jedna od najčišćih rijeka na svijetu i nastavi dalje. A oni koji su ga barem jednom posjetili, uvijek mu se vraćaju.
Samo 170 km udaljen od Zagreba i 100 km od Rijeke, Otočac je idealna vikend destinacija do koje automobilom stižete za sat i pol. Stoga zastanite i ostanite nekoliko dana. Ostavite brige i uživajte u ovom kraju, a mi vam donosimo što posjetiti u dva dana i gdje najbolje doživjeti Otočac.
Otočac se turistički prilično razvio posljednjih godina, a rastu se jasno. prilagođavaju i privatni iznajmljivači. Tako danas ovdje ima oko 1200 ležajeva, raspoređenih u privatnim apartmanima i čak četiri hotela (od kojih jedan ima 4 zvjezdice, a ostali po 3).
Velebit aktivnosti
Otočac ćete najbolje i najviše doživjeti kroz outdoor avanturu. Denis Lončar vlasnik je agencije Velebit aktivnosti, koja od 2015. godine svojim gostima nudi najbolji doživljaj svog kraja. Možete birati između vožnje (električnim) biciklima i quadovima po dugim stazama i šumama u okolici Gacke ili pak doživjeti jedinstveno iskustvo vožnje prozirnim kajacima po jednoj od najčišćih rijeka na svijetu. Vidjeti bogatu floru i faunu Gacke, treće najduže podzemne rijeke na svijetu koja je poznata malim temperaturnim razlikama. Prosječna godišnja temperatura iznosi 9,4°C (zimi 7,9°C, ljeti 10,8°C) što izuzetno pogoduje ribama iz porodice salmonida. Zbog toga, ali i obilja hrane, ovdje pastrva raste 5 – 7 puta brže nego u bilo kojoj drugoj na svijetu i može doseći težinu do 5 kg.
Nikad osvojeni grad od strane neprijatelja. Osvajaju ga samo turisti, kaže nam Denis odmah na početku naše e-bike avanture. Biciklom smo prošli turu od 35 km koju je sam nazvao Skrivena blaga Gacke. Cjelodnevnom turom obuhvaćeni su posjeti lokalnim OPG-ovima, restoranima, povijesnim i kulturnim znamenitostima. Tura je namijenjena svima, nije zahtjevna i kombinacija je makadama i asfalta.
OPG Bronzi bee
Prva postaja je posjet OPG-u Bronzi bee, gdje nas vlasnici Nataša i Marinko Bronzović upoznaju sa svojim radom. Pčelare aktivno sa 100 pčelinjih zajednica te ih kao seleći pčelari prevoze na različite paše kako bi dobili više vrsta meda. Treća su generacija pčelara u obitelji, a osim pčelinjih proizvoda i kozmetike, nude i svojevrsnu zdravstvenu uslugu – apiinhalaciju. Radi se o ljekovitom udisanju aerosola koje iz pčelinjeg sača udišemo putem inhalacijske maske. Cijeli postupak traje oko pola sata, a za to vrijeme sjedite u predivno uređenoj drvenoj apiinhalacijskoj kućici smještenoj odmah pokraj pčelinjaka s pogledom na okolne šume. Osim što jača dišni sustav, apiinhalacija pomaže kod problema sa sinusima, alergijama i migrenama. Povećava volumen pluća, pa ga često koriste i sportaši, a idealna je za relaksaciju cjelokupnog organizma. Apiinhalacijska kućica je otvorena od 5. -10. mjeseca, kad su pčele aktivne.
I da, jeste li znali da postoje zimske i ljetne pčele? Zimske žive oko 6 mjeseci, a ljetne od 40 – 45 dana.
E-biciklima nastavljamo dalje do Aerodroma Otočac, jedinog aktivnog u Ličko-Senjskoj županiji smještenog na državnoj cesti Otočac-Perušić. Uz to ovaj aerodrom je najduža aktivna travnata pista na svijetu -1600 m.
Danas se koristi za slijetanje i polijetanje manjih sportskih zrakoplova, a odmah na ulazu je i njegova glavna atrakcija zbog koje ovdje zastaju mnogi putnici. Douglas DC-3 izložen na samom ulazu transportni je avion bivšeg Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Na otočki aerodrom sletio je 1977. godine, a od devastacije i propadanja spasila ga je skupina entuzijasta i članova Aerokluba “Krila Gacke”.
Makadamskom cestom dolazimo do Svetišta boga Mitre. Antičko svetište iz 2. i 3. stoljeća služilo je kako bi sljedbenici boga Mitre prinosili žrtve i darove te izvodili kultne obrede.
Vozimo dalje i stižemo u Sinac, mjesto koje odiše poviješću. Ovdje je jedan od tri velika izvora Gacke – Majerovo vrilo, a ne propustite posjetiti i Majerov mlin. Već generacijama je u obitelji Majer koja vjerno čuva našu baštinu. Tu se još uvijek žito i kukuruz melju na tradicionalan način. Nekad je na rijeci Gacki radilo 60-ak mlinica, a danas tek nekoliko.
Otočac i Gacka dolina – gastro doživljaj
Taman kad se dobro izmorite predlažemo ručak u bistrou Vrilo Gacke gdje možete uživati u etno ambijentu i domaćim mirisima. U ponudi su razne juhe, jela od pastrve, a preporuka su svakako fantastični juneći obrazi u umaku od šljiva i pirea od celera.
Ako ste pak ljubitelj pizze, nedaleko od bistroa Vrilo Gacke je i dobro poznata pizzeria Ruspante. Pizza Sinčeranka (dimljena pastrva), Lička zima (domaće kobasice čvarci, škripavac) i Ruspante (dimljena piletina, pesto Genovese) naši su favoriti.
Za one koji žele kušati odlično pripremljene pastrve, od kuhanih pa sve do prženih, pohanih ili punjenih sa šljivama, odlično pripremljene dobit će u restoranu Ribič, nedaleko od samog centra Otočca.
A jeste li čuli za masnicu? Masnica je dio tradicionalnog ličkog doručka kojeg po narudžbi možete kušati u hotelu Zvonimir. To je zapravo vučeno tijesto punjeno mašću, a spremalo se ujutro i nosilo na polje za marendu.
Tura e-biciklima u organizaciji Denisa Lončara iz agencije Velebit aktivnosti nastavlja se kroz još neke značajne lokalitete poput crkvice Sv. Franje u Ličkom Lešću, Hrvatskog centra za autohtone vrste riba i rakova krških voda, ribogojilišta Gacka te Japodske pećine, najstarijeg lokaliteta na području Gacke u kojem je otkrivena prisutnost čovjeka iz razdoblja mezolitika (10000-4000 godina prije Krista).
Puno toga pokazat će vam Gacka dolina, čija plodna zemlja daje među ostalim i najbolje bobičasto voće. Lucija i Dinko s OPG-a Sekula uzgajaju kupine i maline te proizvode poput džemova, sokova, vina i dr. Sve rade sami, a voće s njihovog vrta bez pranja može direktno na stol.
Kulturno-povijesna baština
Prošetajte centrom Otočca, gdje svaki kutak ima neku kulturno-povijesnu zanimljivost. Muzej Gacke priča priču o šest tisuća godina dugoj povijesti ovog kraja. Uz besplatno stručno vodstvo pogledajte pet zbirki stalnog postava među kojima i prikaz tradicionalne seoske kuće.
Odmah preko puta je crkva Presvetog Trojstva i Gačanski park hrvatske memorije kojega čine 32 kamene skulpture na kojima su svoje mjesto našle važne osobe i događaji iz prošlosti regije Gacke. Otisnete li se malo uz brijeg, za nekih petnaestak minuta stići ćete do kapelice Gospe od 7 žalosti, te Fortice pravog rariteta jer spada u jednu od jedine dvije preostale pravilne trokutaste kule u Hrvatskoj, a u Europi ih je ostalo svega nekoliko.
I svakako predahnite u Book cafeu Paradiso odmah do crkve Presvetog Trojstva. Ovdje se inače redovito organiziraju promocije raznih knjiga, a možete i jednostavno uzkavu i pročitat koju ponuđenu na policama. Vlasnica Tamara Jurković jednostavno želi ljude potaknuti na čitanje ali i na druženje.
Udruga Gačanka samo je jedna od mnogih kulturnih organizacija. Broji desetak članica koje se bave očuvanjem tradicionalnih zanata, izradom tradicionalnih odjevnih predmeta i suvenira te rekonstrukcijom narodnih nošnji. Ovdje možete naučiti kako se u davna vremena češljala vuna i kako se tkala nošnja.
Utočište za mlade medvjede Kuterevo
I na kraju, nemojte otići iz Gacke doline, a ne posjetiti Kuterevo i Utočište za mlade medvjede. Mjesto nedaleko od Otočca danas je već postalo sinonim za medvjede. Velebitska udruga Kuterevo osnovala je 2001. godine utočište kako bi zbrinula mlade medvjede koji su nesretnim slučajem ili posljedicom krivolova ostali siročići. O njima svakodnevno brinu volonteri kojima je cilj i zaštita medvjeđeg staništa. Kroz Utočište je od početka djelovanja prošlo desetak tisuća volontera iz cijeloga svijeta. Neki se zadrže duže, neki kraće, ali svi su dobrodošli.
Baš kao i u Otočac i Gacku dolinu.
VELIKA LIKA
Gacka nije niti je ikada bila dijelom Like. Lika je područje u slivu rijeke Like po kojoj je i dobila ime a Gacka je u slivu rijeker Gacke.
Politički šovinizam kojim se lički identitet nameće cijeloj LIČKO-SENJSKOJ županiji hotimice zanemaruje zemljopisne i povjesne činjenice.
Ličko-senjska županija sastoji se od nekoliko zemljopisno-povijesnih područja odnosno starih srednjovjekovnih župa i županija.
1. Župa Lika – područje u gornjem slivu rijeke Like do utoka Novčice,
2. Buška župa u donjem području rijeke Lika od utoka Novčice.
3. Grad Senj – područje slobodnog kraljevskog Grada Senja
4. Župa Gacka – područje u slivu rijeke Gacke sa stolnim gradom Otočcem
5. Župa Podgorje – podvelebitska obala od međe grada Senja sve do Novigradskog mora sa stolnim gradom Obrovcem.
6. Župa Krbava (krbavsko polje i sliv rijeke Korenice)
7. Župa Hotuč (samo dio) u području rijeke Hotuč sa stolnim gradom Gračacem
8. Lapačka župa uz lijevu obalu Une.
9. Župa Nebljuška – između planine Plješivice i rijeke Une.
10. Dio župe Modruške
Pogledajmo razliku između Gacke i Like.
Gacka je (sa Senjom) bila u vlasništvu templara 12/13 st. a potom pod upravom Frankopana te dio vojne krajina, i nikada nije bila pod turcima. Lika je bila okupirana turskom najezdom do pred kraj 17 st., Stanovništvo Gacke je (uglavnom) autohtono dok današnji stanovnici Like nisu izvorni ličani već su naseljeni uglavnom nakom oslobođenja od Turaka (kraj 17. i tijekom 18 st.). Jedan od pokazatelja je jezik. Gacka izvorno govori čakavicu a Lika štokavsku ikavicu. Čakavica se, prije turskih osvajanja, (završno sa 16. stoljećem) govorila na otocima, obali i zaobalju, uz krajeve gdje se i danas govori, sve do ušća Une u Savu, preko Dinare do Cetine i njezina ušća, što će reći u Turskoj Hrvatskoj (danas zapadna Bosna u BiH), u Krbavi, Ravnim kotarima, Kninskoj i Drniškoj krajini te Dalmatinskoj zagori. pa tako i u onodobnoj Lici.
Gacka i Lika bili su u povijesti (izuzemo li vojnu upravu) samo dva puta zajedno u teritorijalno upravnoj jedinici u Lički-krbavskoj županiji (1882.-1918.) i u Velikoj župi Lika-Gacka (u vrijeme NDH).
Sami vođa ustanka protiv Turaka pop Marko Mesić pišući (24. veljače 1695. godine) Kongregaciji za šrenje vjere u Vatikan navodi: „ Po duljini Lička županijam proteže se oko petnaest njemačkih milja, ako ne i više, počevši od utvrde Kosinj…“ „Županija Krbava proteže se u duljinu na oko dvanaest milja, u širinu dvije … počevši od srušenog Perušića… Županije Liku i Krbavu dijeli po čitavoj duljini brdo hrvatski zvano Sridnja gora.“ Već tada se negiraju župe Buška i Hotučka.
Podrobne opise svih gore navedenih župa, županija donosi povjesničar Dr. Rudolf Horvat u knjizi „Lika i Krbava“ u izdanju Matice Hrvatske, Zagreb, 1941.
Dakle politički šovinizam se nameće svojatanjem mjesta i mjenjanjem tponima dodavanjem prisvojnog „dodatka“ Ličko, imenima poput Lešća u Gackoj, Petrovog sela i Plješivice na Krbavi…itsl. te i imenujući županijske službe imenom Like: Lika ceste, Elektrolika, Visitlika (županijskaTZ)…
Obziroma na sve povijesne i zemjopisne činjenice naša županija trebala je biti, i treba biti, imenovana Velebitskom županijom. Konačno lički politički šovinizam dospio je i na wikipwdiju gdje je uz pojam Lika postavljena županijska karta po kojoj je i slobodni kraljevski grad Senj „dospio“ u Liku.