Staza od Sviščaki do vrha Veliki Snežnik u zimskim uvjetima pretvara se u pravu snježnu kraljicu.
Zimski usponi uvijek imaju svoju draž, što zbog dodatne opreme (koja se ponekad čini kao da na leđima nosite tinejdžera), što zbog snježnih i ledenih uvjeta na stazi, pa i umijeća očuvanja napitaka u tekućem stanju itd. No, spomenuta trojka jednostavno vas u trenutku začara i sve se pretvara u doživotnu ljubav.
Veliki Snežnik (1796 m) najviši je vrh u Sloveniji koji ne pripada Alpama. Put od Zagreba do Planinarskog doma Sviščaki, odakle je krenuo naš uspon trajao je gotovo 3 sata (bez gužve na graničnom prijelazu Bregana i bez problema na cestama jer snijeg se zadržao tek na visini iznad 1000 m).
I dok su okolni vrhovi okupani snijegom vabili svojom ljepotom, naš cilj bio je u oblaku. Tu i tamo se otvorio, kao da nam je htio pokazati svu svoju ljepotu i čar.
Od Planinarskog doma na Sviščakih oznake za Snežnik jasno nas usmjeravaju na makadamski put koji vodi u šumu te se lagano uspinje. Nakon toga, dolazimo do ceste koju dalje pratimo i prolazimo pored nekoliko kuća za odmor. Nakon desetak minuta stižemo do raskrižja na kojem se lijevo odvaja staza za vidikovac “Pogled na Snežnik”, a desno je markirana staza do Snežnika. Nastavljamo desno, u smjeru Snežnika stazom koja vijuga kroz šumu, pa izlazi na proplanak, a onda ponovno kroz šumu i za nešto više od 2 sata stižemo na vrh.
Vjetar je diktirao tempo izmjene oblaka nad vrhom, a jedan se baš odlučio zadržati nešto duže u onih par minuta koliko smo proveli gore.
Cijeli put nije zahtjevan niti strm, no oko pola metra napadaloga snijega s uskom utabanom stazicom cijelu priču u najmanju ruku pretvara u izazov, barem za one slabije kondicije. Strmiji dio čeka nas tek pred samim vrhom i tu je u ovakvim snježnim uvjetima upotreba dereza i štapova jako poželjna. Na kraju, uz cepin to je preporučena zimska oprema i na ovoj stazi.
Nije trebalo dugo da shvatimo kako nam vremenski uvjeti nisu naklonjeni te je najbolje nastaviti kretanje s obzirom da Dom na vrhu nije radio. Navukli smo dereze i polako krenuli istim putem natrag.
Inače, za lijepog i sunčanog dana pogled s vrha Veliki Snežnik (1796 m) otvoren je na sve strane svijeta. Vrlo jasno vidi se Istra, Kvarnerski zaljev, Velebit s jedne, te Julijske i Kamniško-Savinjske Alpe s druge strane.
Kad smo već dovoljno odmaknuli od vrha, oblaci su se razišli te nas je sunce otpratilo do početne točke našega uspona, turističkog naselja Sviščaki u srcu snežničkih šuma, jednog od najvećih potpuno pošumljenih područja Europe.
Tu je smješten Planinarski dom na Sviščakih, a tik uz njega je spomenuto turističko naselje i malo skijalište. Dolazite li vikendom računajte na veliku gužvu, a planirate li nešto pojesti u Domu pripremite se na duže čekanje i eure (jer kreditnim karticama ne možete plaćati).