Za sve željne snježnih radosti i odlaska van Hrvatske ovoga vikenda, predlažemo planinu Blegoš (1562) u Sloveniji. Staze do vrha su prohodne i jasno markirane, a snijega mjestimice ima i više od metra.
Planina Blegoš smještena je južno od Julijskih Alpa i jedna od “velike trojke” u predalpskim planinama (uz Porezen i Ratitovec). Vrlo je popularna među planinarima jer staza nije tehnički teška, a na putu do vrha imate dva planinarska doma u kojima možete odmoriti, ugrijati se, te pojesti i popiti.
Do vrha postoji nekoliko staza, a mi smo parkirali u selu Leskovica, pokraj ceste iznad crkve. Krećemo asfaltiranim putem, odnosno pratimo cestu sve do ulaska na makadamski put koji se uspinje kroz šumu. Nakon nešto više od 2 kilometra stižemo do prve planinarske kuće, gdje se mogu popiti topli i hladni napitci.
Nastaljamo stazom koja je izvrsno označena i svako malo postavljeni su putokazi. Uz to zbog popularnosti staze domaćih planinara, staza je utabana, pa zapravo samo treba slijediti trag ako nemate navigaciju. Nakon ukupno 2 sata hoda stižemo do drugog planinarskog doma na visini od 1391m, od kojega završni uspon do vrha na 1562m (prilično strm) oduzima dah i dodatnih 20-ak minuta.
Odmor smo napravili nakon povratka s vrha. Vrijeme je bilo oblačno, pa nismo uspjeli uživati u pogledu viših vrhova Julijskih Alpa, no ostaje nam motiv za ponovni dolazak.
Odlična ponuda jela i pića u planinarskim domovima
Planinarska koča na Blegošu smještena je u podnožju vrha, udaljen 500-injak metara idealno je odmorište jer uz ponudu pića, možete pojesti razna variva. Deserti poput “šmorna ili šmarna” (desert od pečenog tijesta spravljenog od jaja, brašna i mlijeka pečen u tavi, nešto poput tijesta za palačinke), štrudle od borovnica, skute, ili oraha toliko su ukusni da ćete ih poželjeti kušati sve redom, a onda još i nositi kući.
Iako je ovih dana posvuda napadalo puno snijega i na višim vrhovima postoji opasnost od lavina, na Blegošu to nije slučaj. Cijelim putem do drugog planinarskog doma staza vodi kroz šumu, a otvoren je samo zadnji uspon do vrha. Još jedna zanimljivost, na putu do vrha naići ćete na vojne bunkere iz Drugog svjetskog rata. Ostatke Rupnikove obrambene linije možete obići, a za neke će vam dobro doći i naglavna svjetiljka.
Mini dereze, kao dio obavezne zimske opreme i ovaj su se put pokazale vrlo korisnima, iako su Slovenci stazu prolazili bez, pomažući si samo štapovima. Mnogi od njih, govorili su da ih ne koriste. No, ostanimo mi pri derezama kao dijelu obavezne i vrlo korisne zimske opreme. Bez obzira na sve.
Bilo je i obitelji s djecom, pa ako ste u toj skupini, savjet je jedino da ih dobro obučete i ponesete rezervnu suhu odjeću. Uz toliki snijeg i dva planinarska doma, više im neće trebati.